Općenito o procesu identifikacije
Koren (1989) objašnjava identifikaciju kao utvrđivanje identiteta darovitog učenika te vrstu i stupanj njegove darovitosti. Također je važno da identifikacija bude povezana sa sadržajem programa za daljnji razvoj sposobnosti darovitog pojedinca jer se u trenutku identifikacije odlučuje o daljnjem razvoju darovitosti. Identifikacija je početni korak sustavnog razvijanja darovitosti.
Đ
Identifikacijski postupci moraju se držati određenih pravila kako bi bili ispravno provedeni te se moraju temeljiti na znanju o darovitosti i znanju o metodama. Njihova višeslojnost očituje se u obuhvaćanju raznih profila stručnjaka i ostalih osoba koje su u kontaktu s darovitim učenicima, kao što su nastavnici, roditelji, učenici i ostali. Koren (1989) govori i o poštovanju principa demokratičnosti i humanosti u procesu identifikacije jer bi svaki učenik trebao imati šansu iskazati i realizirati svoje potencijale.
Dobro isplaniran te dobro proveden proces identifikacije darovitih učenika rezultira motivacijskim skokom kod identificiranih učenika.
Proces identifikacije prilagođava se potrebama učenika i škole.
Provedba procesa identifikacije provodi se kroz tri faze: 1.) Nominacija, 2.) Provjeravanje, 3.) Nadgledanje.