Darovitost i inteligencija
Gardner 1983. godine opisao kako postoji sedam inteligencija. Takva teorija imala je niz implikacija na promatranje darovitosti. Svaki pojedinac tako posjeduje jedinstvenu mješavinu svih tih inteligencija, a kod darovite djece je iznadprosječno razvijena jedna inteligencija ili više njih. U međuvremenu je teorija od osam inteligencija revidirana i nadopunjena, te se u posljednje vrijeme govori o osam inteligencija.
Gardnerovih osam inteligencija (darovitosti)
1. Lingvistička inteligencija – koristi se kod čitanja knjige; pisanja članaka, romana ili poezije; razumijevanje izgovorenih riječi
2. Logičko-matematička – koristi se kod rješavanja matematičkih problema, izvođenja matematičkih dokaza, u logičkom rezoniranju
3. Spacijalna (prostorna) inteligencija – koristi se kod dolaženja s jednog mjesta na drugo, snalaženja na karti, te u slaganju predmeta (slagalica, kockica..)
4. Glazbena inteligencija – koristi se kod pjevanja, skladanja, sviranja nekog instrumenta
5. Tjelesno kinestetička inteligencija – koristi se kod plesa, bavljenja nekim sportom ili rekreacijom
6. Interpersonalna inteligencija – koristi se u odnosima s drugim ljudima, kada pokušavamo razumjeti nečije ponašanje, motive ii emocije
7. Intrapersonalna inteligencija – koristi se pri razumijevanju samih sebe, vlastitih potreba i motiva; pri procjenjivanju vlastitih osobina
8. Prirodoslovna inteligencija – koristi se za razumijevanje obrazaca u prirodi
Iako postoje opravdane kritike Gardnerovog modularnog pogleda na inteligenciju, implikacije same teorije u odgoju i obrazovanju darovitih su značajne. Dakle, izrada individualiziranih programa, na temelju područja u kojima učenik manifestira svoju darovitost te interesa koji usmjeravaju aktivnosti, uvelike je olakšana.